Danas sam se po stotinu i prvi put našao usred diskusije o cijenama. Upravo ta stotinu i prva diskusija je povod da zapišem pokoju svoju misao o toj temi na svom blogu. Svi mi živimo u kapitalističkom društvu i cijene nam na neki način određuju stil života. Počevši od cijene kruha, pa sve do cijene rada, cijene formiraju jedan začarani krug i određuju naše mogućnosti iz mjeseca u mjesec. Ponekad se trudim sagledati stvari iz ptičje perspektive, pa evo par misli koje se možda ne vide kad čovijek iz dana u dan plaća cijenu za cijenom.

Koliko vrijedi deset kuna u desetak dana?

Neću danas promatrati neku konkretnu cijenu ili neki konkretan proizvod, ali ako pogledate oko sebe, sigurno ćete pronaći neki proizvod ili uslugu čija cijena iz dana u dan pada ili raste. Svaka promjena cjene ima za posljedicu promjenu neke druge cijene. Ako npr. cijena proizvoda pada, onda vjerojatno pada i cijena rada ljudi koji rade na tom proizvodu. Globalna ekonomija je omogućila da preseljenje tvornice u neku nerazvijenu zemlju, drastično snizi cijenu proizvoda zbog puno niže cijene rada. Neki će reći da je to dobro, neki će reći da nije.

Financijsko stanje našeg džepa u datom trenutku će nas navesti da kupimo jeftiniji proizvod, bez obzira da li mi podržavali ideje globalne ekonomije. Globalna ekonomija uvijek ima svoj plus i minus. Neka nerazvijena zemlja je dobila tvornicu, a mi smo dobili jeftinije tenisice. Sve u svemu, svi su na dobitku. Točno? Krivo. Koliko ljudi je dobilo otkaz zbog preseljenja tvornice? Tko će kupiti nove tenisice, ako nitko ne dela, odnosno ako oni koji delaju dobijaju male plaće, pa si ni ne mogu kupiti nove tenisice?

Koliko je napredovala nerazvijena zemlja? Jesu li barem oni dobili veće plaće? Imaju li oni barem sada bolje uvjete života? Vjerojatno nemaju, samo što danas više rade i više proizvode. Globalna ekonomija ne gleda budućnost. Jedini parametar je cijena i profit. Barem se tako to meni čini. Pročitao sam negdje da ljudi u Vijetnamu rade za stotinjak dolara mjesečno. Kako oni mogu kupiti novi laptop ili LCD televiziju? Čudna je ta globalna ekonomija. Uvijek je u igri niža cijena, a na kraju i više rada često za manju plaću. Čudno sve to izgleda iz ptičje perspektive.

Puno stvari danas gubi vrijednost. Mislim da nitko više ne zarađuje dovoljno da može platiti realnu vrijednost proizvoda. Danas sam recimo konkretno razgovarao o hostingu. Prijatelj mi je predložio hosting koji je desetak puta jeftiniji od onog koji trenutno plaćam. Zar bih sada trebao preseliti svoje stranice na taj hosting? Kakva je kvaliteta usluge? Koliku plaću dobijaju ljudi koji rade na desetak puta jeftinijem hostingu? Koliko programa, kruha ili tenisica mogu oni kupiti na kraju mjeseca ako imaju desetak puta manju plaću?

Novac nema vrijednost u džepu. Novac vrijedi samo kad prelazi iz džepa u džep. Pojasnit ću svoju ideju na iznosu od deset kuna. Recimo da ste trgovac sladoledom i da u džepu nosite deset kuna desetak dana, nakon tih desetak dana tih deset kuna nisu postigle nikakvu vrijednost. Promotrimo drugi scenarij. Desetak kuna potrošite prvi dan i kupite čokoladicu. Trgovac čokoladicama ih drugi dan potroši da kupi klincu lizaljku. Trgovac lizaljkama plati novu policu stolaru tako da mu stane više lizaljki. Stolar onda od silnog umora od rada na polici dodje kod vas i kupi sladoled.

Recimo da je tih desetak kuna na taj način desetak dana putovalo iz džepa u džep. Nakon desetak dana, vi, odnosno, trgovac sladoledom opet ima desetak kuna u džepu, ali i svi drugi imaju nešto od tih istih desetak kuna. Sve u svemu, desetak kuna je u tih par dana postiglo vrijednost od nekoliko desetaka kuna. Tako bi to barem trebalo ići, ali nažalost, danas rijetko kada tako ide. Danas više nitko nikome ne plaća. Nitko ne proizvodi police. Sladoled se topi, a lizaljke se kvare i sve to samo zbog deset kuna. Šteta.

Zato ću i dalje plaćati skuplji hosting, pa možda netko kupi nekome lizaljku, a netko nekome drugom sladoled, a netko nekom drugom novu policu. Mislim da budućnost nije u nižoj cijeni. Možda je samo desetak kuna cijena bolje budućnosti. Šta ima veze i ako je nesto skuplje, ako u finalu svi od toga imamo više. Bitno da se lizaljke ne kvare i da se sladoled ne topi. Naravno, to će moj džep ove godine koštati malo više, ali možda sljedeće godine svi budu djelili moje mišljenje, pa mi se vrati razlika. Ako se i ne vrati, počet ću prodavati sladoled, pa će se vratiti.