Kodiranje stvarnosti
Filozofija dnevnih paradoksa
1. Maj – Praznik rada i radnički prosvjedi
Sub, 01. Svibanj
Nekad davno smo svi mi vozili jugiće i stojadine. Onda smo jednog dana odlučili zamjeniti ta “naša” tehnološka čuda domaće automobilske industrije sa modernijim i naprednijim automobilskim robnim markama i automobilima koji nisu kraj svake veće uzbrdice označavala ispuštanjem “viška” vruće pare iz hladnjaka. Tako smo možda i nesvjesno ušli u neki potpuno novi svijet, u svijet kapitalizma. Malo karikiram cijelu priču, ali tako je to nekako bilo. Preko noći smo prihvatili bolje automobile i potrošačke navike tog nekog novog “društva”, ali neke stvari ipak nismo prihvatili. Hoćemo li ikada prihvatiti kapitalizam ili ćemo vječno žaliti za jugićima?
Internetska ( NE ) kultura
Sub, 24. Travanj
Šta ljudi rade kad ne rade? Čitaju novine, naravno. S obzirom da internet svakim danom sve više i više osvaja svijet, tako se barem po mom mišljenju i novine polako povlače pred internetskim portalima. Posljednjih par minuta sam proveo čitajući razne članke upravo na tim novinskim zamjenama, odnosno, na internetskim portalima. Čitajući članke, nisam mogao ne primjetiti i svakakve komentare ispod tih istih članaka. Ljudi svašta pišu u komentarima i čini se da toliko toga imaju za reći, a ipak, kad se ispod svega podvuče crta, veći dio tih komentara je najblaže rečeno vulgarno smeće. Čitajući sve to zapitao sam se zašto su ljudi toliko slobodniji na internetu?
Uspješno društvo i najslabija karika
Sri, 31. Ožujak
Danas sam opet filozofski raspoložen. Gledao sam neki dan kviz Najslabija karika na HRT-u, pa sam to danas nekako povezao sa idejom “društva” i eto sada se sve to trudim zapisati u obliku članka. Znao sam povremeno gledati tu Najslabiju kariku i primjetio sam da kad “strah” vodi glavnu riječ, dobitnik često odlazi doma sa prilično malim iznosom. Kviz mi se u osnovi uopće ne svidja, ali je interesantan kad se promatra iz perspektive ljudske egzistencije, jer svaki igrač se u osnovi trudi opstati i izvući najviše iz onoga što (ne) zna. Igrom slučaja sam danas proveo neko vrijeme ispred televizije … recesija, kriza, Podravka, Polančeć, Dinamo, Mamić, stadion Maksimir, stadion Kajzerica, Bandić. Toliko “zanimljivih” i “društvenih” tema, da bih sada mogao danima pisati.
Budućnost cijene i cijena budućnosti
Pon, 22. Ožujak
Danas sam se po stotinu i prvi put našao usred diskusije o cijenama. Upravo ta stotinu i prva diskusija je povod da zapišem pokoju svoju misao o toj temi na svom blogu. Svi mi živimo u kapitalističkom društvu i cijene nam na neki način određuju stil života. Počevši od cijene kruha, pa sve do cijene rada, cijene formiraju jedan začarani krug i određuju naše mogućnosti iz mjeseca u mjesec. Ponekad se trudim sagledati stvari iz ptičje perspektive, pa evo par misli koje se možda ne vide kad čovijek iz dana u dan plaća cijenu za cijenom.
