Kodiranje stvarnosti
Tagovi Kazalište
Kazalište i potrošačka košarica
Uto, 23. Ožujak
Kako bi svijet izgledao kada bismo svi živjeli od potrošačke košarice? Jednostavno više ne bismo imali kazališta, jer trošak izlaska u kazalište nije uključen u vijednost košarice. Mogli bismo ići u kino, ali ne automobilom. Nažalost, nitko ne bi vozio automobil, jer ni to nije uračunato u vrijednost potrošačke košarice. Nema kina, nema auto industrije, a to je tek početak. Zašto se uvijek vraćamo na tu potrošaćku košaricu ako jednostavno nije realna? Koliko bi plaća trebalo da se pokrije vrijednost realne potrošačke košarice? Košarice od koje bi ljudi zbilja mogli živjeti kao ljudi, a ne kao prosjaci koji sjede pored svoje košarice i dobacuju prolaznicima “Daj kunu!”?
Kad mjesec traje samo sedam dana
Sri, 10. Ožujak
Nadam se da nisam jedini koji gleda u svijet. Ipak svi zajedno kao putujemo prema Europi. Neke Europske zemlje prakticiraju isplatu plaća na tjednoj osnovi. Šta mislite da li bismo i mi trebali početi razmišljati o toj ideji? Meni osobno se čini da smo već davno trebali uvesti tako nešto. Sjetite se samo prvog radnog mjeseca. Taj mjesec je trideset dana trajalo cijelu vječnost. Kao ušli ste u svijet odraslih, počeli ste delati i želite se brinuti sami o sebi, a sve počinje rečenicom: “Ej stari, aj mi daj dvadeset kuna za bus i marendu.”
