Kodiranje stvarnosti
Tagovi Recesija
Tko tu koga … ?
Pon, 16. Kolovoz
Upravo sam pročitao članak “… evo kako to radi Europa” na Business.hr portalu. Čitajući članak nisam mogao da se ne upitam, ako je “cijela” Europa u dugu, “Tko tu koga onda duži? Tko je kome dužan?”. Postoji li negdje država koja nije nikome dužna? Kome su to uopće sve te države dužne? Čitajući članak stekao sam dojam kao da je cijeli svijet nekome dužan? Gdje je ta “država” kojoj svi duguju ili smo ustvari sami sebi dužni?
Uspješno društvo i najslabija karika
Sri, 31. Ožujak
Danas sam opet filozofski raspoložen. Gledao sam neki dan kviz Najslabija karika na HRT-u, pa sam to danas nekako povezao sa idejom “društva” i eto sada se sve to trudim zapisati u obliku članka. Znao sam povremeno gledati tu Najslabiju kariku i primjetio sam da kad “strah” vodi glavnu riječ, dobitnik često odlazi doma sa prilično malim iznosom. Kviz mi se u osnovi uopće ne svidja, ali je interesantan kad se promatra iz perspektive ljudske egzistencije, jer svaki igrač se u osnovi trudi opstati i izvući najviše iz onoga što (ne) zna. Igrom slučaja sam danas proveo neko vrijeme ispred televizije … recesija, kriza, Podravka, Polančeć, Dinamo, Mamić, stadion Maksimir, stadion Kajzerica, Bandić. Toliko “zanimljivih” i “društvenih” tema, da bih sada mogao danima pisati.
Umjetnička borba protiv Recesije
Sub, 27. Ožujak
Dok vlada troši miliarde “našeg” novca da “nama” pomogne u borbi protiv Recesije, iako vjerojatno ni oni nemaju jasnu sliku Recesije, umjetnici imaju neke sasvim nove i revolucionarne ideje. S obzirom da Recesija nekako najviše voli novac, jedno od jednostavnijih rješenje za borbu protiv Recesije je svakako prototip “Punjača za novčanik”. Iako se ovih dana prototip može vidjeti samo u obliku malog umjetničkog djela izloženog u galeriji kafića K.U.N.S. to malo remek djelo moderne umjetnosti svima budi nadu u bolje sutra.
Kad mjesec traje samo sedam dana
Sri, 10. Ožujak
Nadam se da nisam jedini koji gleda u svijet. Ipak svi zajedno kao putujemo prema Europi. Neke Europske zemlje prakticiraju isplatu plaća na tjednoj osnovi. Šta mislite da li bismo i mi trebali početi razmišljati o toj ideji? Meni osobno se čini da smo već davno trebali uvesti tako nešto. Sjetite se samo prvog radnog mjeseca. Taj mjesec je trideset dana trajalo cijelu vječnost. Kao ušli ste u svijet odraslih, počeli ste delati i želite se brinuti sami o sebi, a sve počinje rečenicom: “Ej stari, aj mi daj dvadeset kuna za bus i marendu.”
Kad završi recesija idem na Havaje
Uto, 09. Ožujak
Danas mi je opet recesija na umu. U posljednje vrijeme je nekoliko mojih poznanika izgubilo posao, kako poslodavci kažu, upravo zbog recesije, pa češto razmisljam o toj temi. Negdje je nešto zapelo, nitko nije kriv, a ipak smo svi u problemima. Čudna je to stvar. Ljudi rade cijeli život, trude se, ulažu sve što znaju i umiju i onda im poslodavac jedan dan kaže da zbog recesije sutra ne moraju doći na delo. Ništa tu ne bi bilo čudno kad vlada ne bi istim tim poslodavcima davala poticaje da lakše podnesu recesiju. Nekad mi se čini da bi možda bilo bolje da sve odmah propadne umjesto da se zamaramo sa detaljima i igramo mačke i miša još godinama. Možda bismo onda svi mogli trajno migrirati na Havaje. Možda bi nas sve primili. Možda bi svima bilo bolje.
Ekskluzivne fotografije Recesije
Čet, 25. Veljača
Danas sam napravio veliku pogrešku. Umjesto da sam samo ispio svoju podnevnu kavu, odlučio sam i pročitati dnevne novine. Više se ne trudim redovito čitati dnevne novine jer su postale poput sapunice. Ne pratite ih danima i onda se ponovno uključite kao da se ništa nije dogodilo. Tako je bilo i danas. U današnjem nastavku sapunice koja se prodaje za desetak kuna po epizodi, ponovno je glavna tema bila Recesija. Namjerno sam stavio veliko slovo, jer sam čitajući novine došao na ideju da napravim ekskluzivne fotografije Recesije.
