Danas mi je opet recesija na umu. U posljednje vrijeme je nekoliko mojih poznanika izgubilo posao, kako poslodavci kažu, upravo zbog recesije, pa češto razmisljam o toj temi. Negdje je nešto zapelo, nitko nije kriv, a ipak smo svi u problemima. Čudna je to stvar. Ljudi rade cijeli život, trude se, ulažu sve što znaju i umiju i onda im poslodavac jedan dan kaže da zbog recesije sutra ne moraju doći na delo. Ništa tu ne bi bilo čudno kad vlada ne bi istim tim poslodavcima davala poticaje da lakše podnesu recesiju. Nekad mi se čini da bi možda bilo bolje da sve odmah propadne umjesto da se zamaramo sa detaljima i igramo mačke i miša još godinama. Možda bismo onda svi mogli trajno migrirati na Havaje. Možda bi nas sve primili. Možda bi svima bilo bolje.